Politika tržišnog natjecanja za potporu zelenom planu - Poziv na dostavu komentara

Europska komisija predložila je važan plan oporavka Europe kako bi se pomoglo u otklanjanju gospodarske i socijalne štete uzrokovane pandemijom i pokretanju europskog oporavka u skladu s ciljevima zelene i digitalne tranzicije.

Izvršna potpredsjednica Margrethe Vestager istaknula je: Da bismo uspjeli, svoju će ulogu morati odigrati svatko u Europi – svaki pojedinac, svako javno tijelo, uključujući tijela za zaštitu tržišnog natjecanja.

Cilj je pravila EU-a o tržišnom natjecanju promicanje i zaštita stvarnog natjecanja na tržištima te postizanje učinkovitih rezultata u korist potrošača. Konkurentna tržišta potiču poduzeća da proizvode po najnižoj cijeni, da učinkovito ulažu te da budu inovativna i uvode energetski učinkovitije tehnologije. Takav konkurentski pritisak snažan je poticaj za učinkovito korištenje oskudnih resursa našeg planeta te nadopunjuje ekološke i klimatske politike i propise usmjerene na internalizaciju troškova za zaštitu okoliša. Doprinosom postizanju učinkovitih i konkurentnih tržišnih rezultata politika tržišnog natjecanja i sama pridonosi djelotvornosti zelenih politika.

Politika tržišnog natjecanja nije predvodnik u borbi protiv klimatskih promjena i zaštiti okoliša – za to postoje bolji i mnogo djelotvorniji načini, kao što su propisi i porezi. Međutim, politika tržišnog natjecanja može nadopuniti propise, ali treba pronaći najdjelotvorniji način za to. Komisija je odgovorna za provedbu pravila tržišnog natjecanja na temelju svojih nadležnosti u skladu s Ugovorom i postojećim sekundarnim zakonodavstvom EU-a, pod strogim nadzorom sudova EU-a. To znači da, ako ne bude promjena u postojećem pravnom okviru, politika tržišnog natjecanja može pridonijeti provedbi zelenog plana samo unutar tih jasno definiranih granica.

Svrha je ovog poziva na dostavu komentara prikupiti ideje i prijedloge svih dionika koji su zainteresirani za to pitanje, uključujući stručnjake za tržišno natjecanje, akademsku zajednicu, predstavnike industrije, skupine za zaštitu okoliša i organizacije za zaštitu potrošača. Dobiveni odgovori bit će uključeni u konferenciju koja će se održati početkom sljedeće godine i na kojoj će se predstaviti te različite perspektive.

Dio 1.: Kontrola državnih potpora

Pravilima o državnim potporama omogućuje se potpora prioritetnim osima zelenog plana (dekarbonizacija, energetska učinkovitost, održiva mobilnost, kružno gospodarstvo, cilj nulte stope onečišćenja). Ona su i dosad olakšavala zelena ulaganja i istodobno ograničavala negativne učinke državnih subvencija, asad su u postupku preispitivanja kako bi se utvrdilo mogu li u budućnosti tome pridonijeti još više. Na temelju rezultata tih preispitivanja stvorit će se potpuno ažurirani poticajan okvir za doprinos javnih tijela ciljevima prelaska na zeleno gospodarstvo, uz istodobno najučinkovitije korištenje ograničenih javnih sredstava.

Kontrola državnih potpora odnosi se na ocjenu spojivosti mjere potpore s unutarnjim tržištem. Ocjena spojivosti određene mjere potpore tradicionalno se odnosi na usporedbu njezinih negativnih učinaka na trgovinu i natjecanje na zajedničkom tržištu i pozitivnih učinaka u smislu doprinosa ostvarenju jasno definiranog cilja od zajedničkog interesa. Pri usporedbi tih učinaka uzima se u obzir utjecaj potpore na temelju testa koji je tradicionalno podijeljen na kriterije navedene u nastavku.

• Mjera potpore mora biti usmjerena na jasno definiran cilj od zajedničkog interesa.
• Potporom se mora ostvariti znatno poboljšanje koje tržište ne može ostvariti samo, na primjer ispravljanjem tržišnog nedostatka ili rješavanjem pitanja povezanih s jednakosti ili kohezijom.
• Potpora mora biti odgovarajući instrument politike za ostvarivanjepredmetnog cilja politike.
• Potpora mora imati učinak poticaja, tj. promijeniti ponašanje poduzetnika tako da se počne baviti dodatnom aktivnošću kojom se ne bi bavio bez potpore. •Mjera potpore mora biti razmjerna, tj. ograničena na minimum potreban za poticanje dodatnog ulaganja ili aktivnosti.
• Narušavanje tržišnog natjecanja i učinak na trgovinu među državama članicama moraju biti dovoljno ograničeni kako bi krajnji ishod bio pozitivan.
• Relevantne odluke i informacije o dodjeli potpore moraju se objaviti (transparentnost).

Kao doprinos raspravi o odnosu između kontrole državnih potpora i ekološke i klimatske politike i o tome kako ga dodatno poboljšati, razmotrite sljedeća pitanja:

1. Koje biste glavne promjene željeli vidjeti u postojećim pravilima o državnim potporama kako bi bilo sigurno da se njima u potpunosti podupire zeleni plan? Ako je moguće, navedite primjere slučajeva u kojima se postojećim pravilima o državnim potporama ne podupire u dovoljnoj mjeri ekologizacija gospodarstva i/ili u kojima se postojećim pravilima o državnim potporama omogućuje potpora koja je u suprotnosti s ciljevima zaštite okoliša.
2. Ako smatrate da bi za djelatnosti koje negativno utječu na okoliš trebalo odobriti niže razine državnih potpora ili manji broj mjera državne potpore, što mislite da bi trebalo učiniti?a.Kad je riječ o projektima koji negativno utječu na okoliš, na koji način države članice ili korisnici mogu ublažiti negativne učinke? (Na primjer: ako bi ulaganje u širokopojasnu/željezničku mrežu moglo utjecati na biološku raznolikost, kako bi se moglo osigurati očuvanje biološke raznolikosti tijekom radova; ili ako bi hidroelektrana ugrozila riblje populacije, kako bi se ribu moglo zaštititi?)
3. Ako smatrate da bi za potporu ciljevima zaštite okoliša trebalo dodijeliti veću državnu potporu, što mislite da bi trebalo učiniti?
   1. Bi li to trebalo biti u obliku odobravanja više potpora (ili potpora po povoljnijim uvjetima) za projekte korisne za okoliš nego za usporedive projekte koji ne donose iste koristi („zeleni bonus”)? Ako je odgovor potvrdan, kako bi se trebao definirati taj zeleni bonus?
   2. Na kojim bi se kriterijima trebala temeljiti procjena zelenog bonusa? Možete li navesti konkretne primjere u kojima bi, prema vašem mišljenju, zeleni bonus bio opravdan za razliku od onih u kojima ne bi bio opravdan? Obrazložite svoj odabir.
4. Kako bismo trebali definirati pozitivne učinke na okoliš?
   1. Bi li se one trebale temeljiti na taksonomiji EU-a i, ako da, treba li uzeti u obzir sve kriterije održivosti iz taksonomije EU-a? Ili bi bila dovoljna bilo kakva korist za okoliš?

Dio 2.: Protumonopolska pravila

Protumonopolskim pravilima EU-a zabranjuju se načini rada poduzeća kojima se narušava tržišno natjecanje, kao što su sporazumi kojima se narušava tržišno natjecanje ili zlouporabe vladajućeg položaja. Protumonopolska pravila usporedno primjenjuju Europska komisija, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje i nacionalni sudovi.

Protumonopolska pravila EU-a već pridonose ciljevima zelenog plana sankcioniranjem restriktivnog ponašanja, kao što su ograničenja u razvoju ili uvođenju čistih tehnologija, ili onemogućavanje pristupa osnovnoj infrastrukturi kao što su dalekovodi, što je ključno za pokretanje priobalnih vjetroelektrana i drugih obnovljivih izvora energije. Protumonopolska pravila EU-a ciljevima zelenog plana pridonose i tako što omogućuju slobodan protok energije preko granica na temelju tržišnog natjecanja među energetskim operaterima i učinkovitije korištenje prirodnih resursa. Provedbenim mjerama u području prometa može se pridonijeti i ekologizaciji industrije i gospodarstva.

Zelenom planu mogu pridonijeti poduzeća udruživanjem napora koji nadilaze obvezujuće standarde. Sporazumi o standardizaciji često proizvode značajne pozitivne učinke, konkretno time što omogućuju razvoj novih i poboljšanih proizvoda ili tržišta ili poboljšane uvjete opskrbe. Pri postizanju dogovora o standardima poduzeća mogu uvesti zaštitne mjere kojima se osigurava da osim koristi od standarda ne postoje i nepotrebna ograničenja zdravog tržišnog natjecanja. Na primjer, standard bi se trebao primjenjivati na transparentan i nediskriminirajući način; trebao bi biti dostupan svim zainteresiranim poduzećima, uključujući ona koja žele upotrebljavati i alternativne standarde ili tehnologije; i ne bi trebao omogućavati razmjenu poslovno osjetljivih informacija niti biti paravan za kartele.

Na sporazume kojima se nastoje ostvariti ciljevi održivosti u načelu se mogu primjenjivati i uredbe Komisije o skupnom izuzeću5pod uvjetom da ne sadržavaju teška ograničenja i ako zajednički tržišni udjeli stranaka sporazuma ne prelaze određene pragove.

Ovom raspravom nastoji se utvrditi ima li još nekih prepreka postizanju željenih sporazuma kojima se podupiru ciljevi zelenog plana i, ako ih ima, kako se te prepreke mogu najbolje ukloniti.

Kao doprinos raspravi o odnosu između protumonopolske politike i ekološke i klimatske politike i o tome kako ga dodatno poboljšati, razmotrite sljedeća pitanja:

1. Navedite stvarne ili teoretskeprimjere poželjne suradnje među poduzećima radi podržavanja ciljeva zelenog plana koji se nisu mogli provesti zbog mogućeg kršenja protumonopolskih pravila EU-a. Posebno objasnite okolnosti u kojima suradnja među poduzećima, a ne njihovo tržišno natjecanje, dovodi do zelenijih rezultata (npr. zeleniji proizvodi ili proizvodni procesi).
2. Treba li pružiti dodatna pojašnjenja i potvrde značajki sporazuma koji služe ciljevima zelenog plana, a pritom ne ograničavaju tržišno natjecanje? Ako je odgovor potvrdan, u kojem bi obliku trebalo pružiti takva pojašnjenja (opće smjernice politike, pojedinačna procjena svakog slučaja, komunikacija o prioritetima provedbe...)?
3. Postoje li okolnosti u kojima bi ostvarivanje ciljeva zelenog plana opravdalo ograničavajuće sporazume koji nadilaze trenutačnu provedbenu praksu? Ako je odgovor potvrdan, objasnite kako bi se mogla razviti trenutačna provedbena praksa da bi se prilagodila takvim sporazumima (tj. koji bi ciljevi zelenog plana opravdavali poseban tretman ograničavajućih sporazuma? Po čemu se ostvarivanje ciljeva zelenog plana može razlikovati od drugih važnih ciljeva politike (kao što su otvaranje radnih mjesta ili drugi socijalni ciljevi)?

Dio 3.: Kontrola koncentracija

Na temelju Uredbe EU-a o koncentracijama Komisija je ovlaštena procijeniti predstavljaju li korporativne reorganizacije, odnosno spajanja i preuzimanja određene veličine, znatnu smetnju stvarnom natjecanju na unutarnjem tržištu. Takve su reorganizacije u načelu dobrodošle u mjeri u kojoj ne proizvode štetne učinke i pridonose povećanju konkurentnosti europske industrije, poboljšanju uvjeta rasta i povećanju životnog standarda u EU-u.

Zadaća je Komisije osigurati da te transakcije ipak ne nanesu trajnu štetu natjecanju na unutarnjem tržištu. Spajanje bi moglo nanijeti trajnu štetu tržišnom natjecanju, primjerice uklanjanjem konkurentskih pritisaka među poduzećima. Konkretno, poduzeća nakon spajanja mogu izgubiti motivaciju za inovacije povezane s održivosti nekih proizvoda ili proizvodnih procesa, posebno na tržištima na kojima su oni važan čimbenik tržišnog natjecanja.

Sklonosti potrošača ključan su aspekt u procjeni učinaka koncentracije, ne samo za utvrđivanje relevantnih tržišta proizvoda nego i za analize u kojima se mjeri koliko se poduzeća koja se spajaju natječu međusobno i s ostalim poduzećima. Danas u tom pogledu pitanja okoliša i održivosti imaju sve veću ulogu.

Utvrđivanje tržišta alat je za utvrđivanje i definiranje prostorâ u kojima se poduzeća natječu. Razgraničenje tržišta po proizvodnoj i zemljopisnoj dimenziji omogućuje uspostavu okvira za procjenu utjecaja transakcije na tržišno natjecanje i dobrobit potrošača. Mjerodavno tržište proizvodâ obuhvaća sve one proizvode i/ili usluge koje potrošač smatra zamjenjivima s obzirom na karakteristike proizvodâ, njihovu cijenu i namjenu. U tom pogledu, ekološki prihvatljive karakteristike proizvoda ili značajke proizvoda koje se odnose na održivost mogu se povezati s višom kvalitetom proizvoda i činiti razliku u očima potrošača.

Istraživanja i tehnološki napredak temelj su gospodarskog napretka. Cilj promicanja održivog razvoja zahtijeva zaštitu i poticanje inovacija kako bi poduzeća osmislila nove i bolje tehnologije i proizvode ili stekla znanje i iskustvo koji mogu, primjerice, pomoći u smanjenju emisija ili rezultirati drugim poboljšanjima u pogledu održivosti ili okoliša. Kontrolom koncentracija osigurava se da zbog spajanja konkurenata ne dođe do gubitka inovacija, koje bi inače i dalje donosile koristi.

Kao doprinos raspravi o odnosu između politike u području koncentracija i ekološke i klimatske politike i o tome kako ga dodatno poboljšati, razmotrite sljedeća pitanja:

1. Vidite li situacije u kojima bi spajanje poduzeća moglo naštetiti potrošačima jer bi im se smanjio izbor ekološki prihvatljivih proizvoda i/ili tehnologija?
2. Smatrate li da bi provedba kontrole koncentracija mogla bolje pridonijeti ciljevima zelenog plana upogledu zaštite okoliša i održivosti? Ako je odgovor potvrdan, objasnite kako.

Praktične napomene:

Ovaj dokument sadržava niz pitanja, podijeljenih u tri dijela, od kojih se svaki odnosi na jedan od tri instrumenta prava tržišnog natjecanja: protumonopolsku politiku, kontrolu državnih potpora i kontrolu koncentracija.

Možete odgovoriti na sve ili na samo neke dijelove pitanja. Pritom provjerite odnosi li se vaš odgovor na postavljeno pitanje. Navedite konkretne primjere i brojke kad god je to moguće.

Ako vaši odgovori premašuju 20 stranica, dodajte sažetak.

Svoje odgovore pošaljite na COMP-GREEN-DEALec [dot] europa [dot] eu (COMP-GREEN-DEAL[at]ec[dot]europa[dot]eu) do 20.studenoga 2020.

Pošaljite samo informacije koje nisu povjerljive prirode.