Glavni sadržaj
Predstavništvo Europske komisije u Hrvatskoj
Dvanaest mitova o ruskom ratu u Ukrajini
euvsdisinfo.eu
Dvanaest mitova o ruskom ratu u Ukrajini

Najčešće dezinformacije vezane za neopravdanu rusku vojnu agresiju na Ukrajinu

Prije godinu dana Rusija je započela ničim izazvanu ratnu agresiju protiv mirne susjedne države Ukrajine te svijetu razotkrila imperijalističke ambicije Kremlja. Ukrajina se danas i dalje bori i odlučna je prevladati rusku agresiju.

Rusija se pripremala za rat protiv Ukrajine širenjem mitova o toj zemlji. Znatno prije invazije 24. veljače 2022. stalan tok dezinformacija pripremio je put ruskoj vojnoj agresiji. Tijekom rata smo neprestano pratili i razotkrivali proruske dezinformacije. U ovom pregledu razjasnit ćemo neke od najčešćih mitova o ratu koje aktivno širi proruski sustav dezinformiranja.

Mit: Rusija će nesumnjivo pobijediti u ratu. U suprotnom će sukob dovesti do Trećeg svjetskog rata. Zapadna vojna potpora Ukrajini pogoršava situaciju i produljuje patnju. Jedini put prema miru je demilitarizacija Ukrajine.

Ukrajina ne prestaje pokazivati iznimnu otpornost, odlučnost i neslomljivi borbeni duh zbog kojih Kremlj nema nikakve izglede za pobjedu u agresiji na Ukrajinu. Svijet je osudio Rusiju zahtijevajući hitan prekid napada na Ukrajinu i bezuvjetno povlačenje ruskih snaga izvan međunarodno priznatih granica Ukrajine. Otkad je Rusija pokrenula ničim izazvan „trodnevni rat”, Ukrajina je uspješno zaustavljala njezine prodore, preokretala situaciju u svoju korist i oslobađala velika područja od privremene ruske vojne kontrole. Ukrajinske snage također su ozbiljno oslabile ruske vojne resurse

Ukrajina je ustrajnim otporom agresiji pokazala značenje hrabrosti. Vojna potpora Zapada na bojištu pomaže Ukrajini u zaštiti prava na samoobranu, koje je utvrđeno u Povelji Ujedinjenih naroda.

Ruski prijedlozi za prekid vatre ili mirovne pregovore neiskreni su propagandni trikovi. Detaljnom analizom postaje jasno da su dio imperijalističkih ruskih zahtjeva da se Ukrajina preda i odrekne državnog područja i suvereniteta.

Pravi put prema miru potpuno je povlačenje ruskih snaga izvan međunarodno priznatih ukrajinskih granica i potpuni prekid ruske agresivne politike. Rusija je započela ničim izazvan rat u Europi nepoštovanjem međunarodnog prava, a posebno Povelje UN-a. Mir se ne može postići prepuštanjem nenaoružane Ukrajine da se sama suoči s iznimno militariziranom Rusijom koja joj uskraćuje suverenitet te otvoreno i javno poziva na genocid.

Mit: Rusija je u ratu sa Zapadom. Ukrajina je samo posrednik i bojište NATO-a. Rusija se brani od agresora Ukrajine.

Rusija je 24. veljače 2022. započela opću invaziju na Ukrajinu, koja se otada junački brani. Laž da je Ukrajina agresor klasična je proruska manipulacija kako bi se Rusija prikazala žrtvom i javnost odvratila od svoje agresije. Iako je taj diskurs u većini svijeta apsurdan, za sve više izolirano medijsko okružje u Rusiji to je poziv na javnu potporu autoritarnim politikama Kremlja.

Proruski dezinformacijski diskurs kojim Rusija lažno tvrdi da se u Ukrajini bori protiv Zapada uzeo je maha nakon uspješne ukrajinske protuofenzive. Proruski mediji osobito se okreću tom diskursu svaki put kada Ukrajina primi vojnu potporu zapadnih partnera ili kada Rusija izgubi kontrolu nad privremeno okupiranim područjem u Ukrajini. Ni EU, ni Zapad, ni NATO nisu proglasili rat Rusiji. EU, SAD i mnoge države članice NATO-a Ukrajini pružaju vojnu pomoć kako bi se obranila od ničim izazvane ruske agresije, ali nisu uključeni ni u kakve borbe.

Mit: Ukrajina želi nuklearno oružje, napada civilnu nuklearnu infrastrukturu i skriva oružje u nuklearnim elektranama. Ukrajina gradi „prljavu bombu”. Rusija bi legitimno mogla upotrijebiti taktičko nuklearno oružje protiv Ukrajine.

Iako je ovo kompleksna poruka, opća je taktika jasna. Širenjem straha nastoji se iskoristiti averzija javnosti od nuklearnog oružja, dok je sve ratobornija nuklearna retorika protiv Ukrajine neprestana nit vodilja proruskog ratnog diskursa.

Unatoč stalnim optužbama Kremlja, nema dokaza da je Ukrajina ikad razvijala nuklearno oružje protiv Rusije ili neke druge zemlje. Ukrajina zapravo nema nuklearnog oružja od 1994., kada je potpisala Memorandum iz Budimpešte. Jedna je od rijetkih zemalja u svijetu koja se odrekla nuklearnog arsenala i predala oružje koje je naslijedila iz Sovjetskog Saveza. Rusija naprotiv nije ispunila svoju obvezu koju je preuzela potpisivanjem sporazuma, u kojem je tvrdila da će poštovati neovisnost, suverenitet i granice Ukrajine.

Kremlj se brzo okreće nuklearnom diskursu kako bi preusmjerio krivnju, uputio prikrivene prijetnje ili nuklearne ucjene u potporu svojoj agresiji. Kremlju je u interesu stvoriti dojam nuklearno naoružano životinje stjerane u kut (što uvijek naglašavaju proruski demagozi).

Rusija koristi optužbe da Ukrajina pokušava sastaviti „prljavu bombu” kao izgovor za ozbiljniju eskalaciju situacije. Ukrajina je pozvala Međunarodnu agenciju za atomsku energiju da istraži lokacije na kojima se prema ruskim navodima izrađuju prljave bombe. Ta agencija nije pronašla dokaze da Ukrajina razvija nuklearna oružja protiv Rusije.

Jednako su neutemeljene tvrdnje da Ukrajina namjerno uništava vlastitu civilnu nuklearnu infrastrukturu. Ukrajina i SAD zapravo su u više navrata pokušali smiriti tenzije oko nuklearne elektrane Zaporižja. Rusija je poduzela brojne opasne napade na tu elektranu. U nju je postavila vojnu opremu i postrojbe, u njezinoj okolini uspostavila bazu za raketne i projektilne napade, preuzela de facto kontrolu nad elektranom i više puta prekinula vezu s električnom mrežom. Međunarodna agencija za atomsku energiju nije potvrdila da je Ukrajina bombardirala niti izvršila napade na elektranu prije ili nakon što ju je Kremlj za to optužio.

Mit: Cijela je Europa podržala nacističku Njemačku u invaziji na Sovjetski Savez, baš kao što Europa sada podupire nacističku Ukrajinu. Rusija vodi Veliki patriotski rat u Ukrajini kako bi oslobodila svijet od nacista. 

Već godinama pomno pratimo Kremlj kako se služi cijelim spektrom nacističkog diskursa. Tijekom rata često širi tu dezinformaciju kako bi dehumanizirao i ocrnio Ukrajince. Putinov prikaz Rusije kao suvremenog zaštitnika od nacizma klasičan je primjer projekcije, kojom Kremlj preusmjerava krivnju s vlastitih destruktivnih radnji.

Optužbe da je cijela Europa podržala nacističku Njemačku u invaziji na Sovjetski Savez krajnje su bizarne i potpuno izvrću povijest. Zapravo, koalicija protiv Hitlera je do 1942. uključivala 26 država, kao i vlade u egzilu okupiranih europskih zemalja. Rusko pozivanje na borbu protiv nacizma kako bi se dobila snažna psihološka ili emocionalna reakcija nije samo manipulativno, već je i sasvim suludo, posebno s obzirom na sklonosti Kremlja otvoreno antisemitskoj retorici. 

Mit: Ukrajina je umjetno stvorena, a ne suverena država. Ukrajinska zemlja povijesno gledano pripada Rusiji. Njezini stanovnici su izrazili političku volju za pripadnost Rusiji te je domoljubna dužnost Rusije osloboditi ih i zaštititi ih.

Ukrajina je suverena država s vlastitim identitetom i dugogodišnjom poviješću. Uskraćivanje Ukrajini državnosti i suvereniteta još je jedan ključni dezinformacijski diskurs koji proruski mediji već godinama šire. Kada je Rusija pokušala opravdati nezakonito pripajanje teritorija insceniranjem lažnih referenduma na privremeno okupiranim područjima Ukrajine, bilo je očekivano da će proruski sustav dezinformiranja još jednom pohrliti da ospori suverenitet Ukrajine.

Proruski mediji često pribjegavaju povijesnom revizionizmu kao manipulativnoj taktici za preusmjeravanje javnog diskursa u svrhu potpore politikama Kremlja, uključujući pokušaje nezakonitog pripajanja privremeno okupiranih područja Ukrajine. Putinovi opsesivni pokušaji mijenjanja povijesti jednako su dobro dokumentirani.

Lažni referendumi dobar su primjer uskraćivanja slobode i demokracije. Naoružani vojnici kucali su na vrata glasačima kako bi ih prisilili na glasovanje, što se izravno protivi ukrajinskom ustavu. Time je prekršeno međunarodno pravo, što je UN osudio u rezolucijama o pripojenju. Ruska odluka o pripojenju primjer je imperijalističke prirode njezina ratovanja.

Mit: Rusija se u Ukrajini bori protiv zapadnog imperijalizma i neokolonijalizma kako bi stvorila multipolarni svjetski poredak u kojem se zemlje ne upliću u unutarnje poslove drugih zemalja.

Kremlj je dugo gradio svoj javni imidž kao protivnika imperijalizmu i kolonijalizmu. Međutim, brutalna ruska ratna agresija na Ukrajinu razotkrila je imperijalističke i kolonijalističke ambicije koje Rusija ima prema svojim susjedima u Europi, Kavkazu i Aziji.

Započinjanjem rata u istočnoj Ukrajini i nezakonitim pripojenjem Krima 2014. te iniciranjem opće invazije 2022. Rusija je prekršila međunarodno pravo i Povelju UN-a te narušila svjetski mir, sigurnost i stabilnost.

Opća skupština Ujedinjenih naroda je 2. ožujka 2022. velikom većinom donijela Rezoluciju u kojoj odbija brutalnu invaziju Ruske Federacije na Ukrajinu i zahtijeva da Rusija odmah povuče svoje snage i poštuje međunarodno pravo.

U listopadu 2022. Opća skupština UN-a velikom je većinom osudila pokušaje Rusije da pripoji četiri privremeno okupirane ukrajinske regije nakon lažnih referenduma.

Globalna osuda vojne agresije Rusije na mirnu susjednu zemlju pokazuje da je Rusija sama i izolirana.

Mit: Ukrajina već godinama provodi genocid u Donbasu pa je Rusija morala intervenirati kako bi zaštitila narod. Ukrajina namješta lažne napade i zločine kako bi Rusiju optužila za ratne zločine.

Optuživanje Ukrajine za ratne zločine i genocid vjerojatno je jedna od najpakosnijih proruskih dezinformacija. Genocid je namjerno i sustavno istrebljenje skupine ljudi zbog njihove etničke pripadnosti, nacionalnosti, vjere ili rase. Ukrajina nije imala takve namjere i Rusija te tvrdnje nikad nije potkrijepila dokazima.

Jedan su od glavnih primjera ruske projekcije vlastitih kaznenih djela na Ukrajinu zločini koje su počinili ruski vojnici u Buči. Optužbe da Ukrajina inscenira lažne napade Rusije jednako su besramne kao i neistinite. Naprotiv, ratni zločini Rusije već su istraženi u Buči, Irpinu, Mariupolju i mnogim drugim mjestima.

Nadalje, namjerni ruski napadi na civile i infrastrukturu, uključujući škole, bolnice i stambena naselja, dobro su dokumentirani među ostalim u Černeivu, Mariupolju i Harkivu. Prema podacima Ureda UN-a za ljudska prava, mogli bi se smatrati ratnim zločinima. 

Mit: Rusija vodi sveti rat protiv sotonista u Ukrajini kako bi zaštitila kršćanstvo i tradicionalne vrijednosti.

Iako se to može činiti kao izrazito neuvjerljiva optužba, Rusija često izjavljuje da vodi sveti rat protiv samog Sotone kako bi opravdala svoj rat protiv Ukrajine. U prvim tjednima i mjesecima rata Kremlj je sporo napredovanje Rusije na bojištu opravdao ukrajinskim sklapanjem nečasnog saveza s Hadom

Proruski dezinformacijski mediji, a posebno Vladimir Solovyov, često se okreću tom dezinformacijskom diskursu zajedno s neutemeljenim optužbama ukrajinskog navodnog pokušaja uništenja pravoslavne crkve. Ta je manipulativna taktika uzela maha 2019. kada je pravoslavna crkva u Ukrajini dobila status neovisne crkve i kasnije u studenome 2022., kada je ukrajinska vlada najavila da će donijeti zakon o zabrani crkava povezanih s Rusijom.

Demoniziranje Ukrajine i njezinih zapadnih partnera kao bezbožnih nevjernika ide u prilog proruskim dezinformacijama da Zapad nastoji uništiti „tradicionalne vrijednosti”. Time se Rusija prikazuje kao zaštitnicom tih vrijednosti. Taj dezinformacijski diskurs o zaštiti ugroženih vrijednosti bazira se na homofobiji koja često graniči s otvorenim govorom mržnje.

Mit: SAD je financirao, osmislio i provodio programe razvoja tajnog biološkog oružja u laboratorijima u Ukrajini, testirao biološko oružje na lokalnom stanovništvu i naoružao Ukrajinu biološkim oružjem za napad na Rusiju.

Izmišljene priče o „tajnim američkim biolaboratorijima” klasičan su primjer teorije zavjere popraćene taktikama širenja straha kojima Kremlj često odvraća pažnju i zbunjuje javnost. Proruski sustav dezinformiranja, kojim se prvotno priječilo partnerstvo SAD-a i Ukrajine radi smanjenja bioloških prijetnji, iskoristio je staru dezinformacijsku kampanju kako bi opravdao ničim izazvanu invaziju Rusije na Ukrajinu.

Proruskim dezinformacijama nastoji se izbrisati razlika između biološkog oružja i bioloških istraživanja te širiti strah i diskreditirati Ukrajina. Pouzdani izvori, uključujući visoku predstavnicu UN-a za pitanja razoružanja Izumi Nakamitsu, više su puta razotkrili lažne optužbe o upotrebi bioloških laboratorija u Ukrajini koje SAD financira u vojne svrhe.

Mit: EU ne može preživjeti bez ruskih energetskih resursa. SAD je primorao EU da donese politike koje su uzrokovale globalnu energetsku krizu jer od njih imaju koristi američka energetska poduzeća. 

Kremlj ima dugu tradiciju korištenja energije kao oružja u svojim međunarodnim odnosima, a širenje dezinformacija sastavni je dio te taktike. Samo su se ruske spletke da EU ucijeni zaustavljanjem dotoka plina ovaj put spektakularno obile Rusiji o glavu. Kada je Rusija od Europe tražila da odabere između Ukrajine i ruske energije, Europa se nedvosmisleno odlučila za Ukrajinu.

EU i njegove države članice brzo su poduzeli brojne protumjere kako bi povećali energetsku sigurnost, kao što su planovi REPowerEU i „Štednja plina za sigurnu zimu”, kojim se potražnja za prirodnim plinom na dobrovoljnoj osnovi smanjila za 15 %. Popunjeno je više od 95 % kapaciteta podzemnih rezervi plina u EU-u, što je znatno više od 80 % popunjenosti kapaciteta predviđenih do 1. studenoga 2022. Europa je spremno dočekala ovu zimu i uspjela prevladati rusko ucjenjivanje energijom.

Proruske dezinformacije pokušavaju unijeti razdor u transatlantsko jedinstvo stvaranjem lažne slike o gubitku suvereniteta EU-a. Konkretno, izvori tvrde da EU djeluje pod kontrolom SAD-a, koji ima koristi od previranja na globalnim energetskim tržištima. Međutim, energetska politika EU-a zasniva se na diversifikaciji opskrbe energijom čime se jača europska energetska sigurnost, sprečava monopolizacija i pospješuje tržišno natjecanje na energetskom tržištu.

Mit: EU je uzrokovao globalnu nestašicu hrane zabranom ruskih poljoprivrednih proizvoda i gnojiva. Rusija nije odgovorna za globalnu krizu opskrbe hranom. EU je zadržala sve žito Ukrajine i izgladnjuje ostatak svijeta.

Invazijom na Ukrajinu Rusija je de facto zaustavila izvoz ukrajinskih prehrambenih proizvoda na globalna tržišta i pogoršala globalnu gospodarsku situaciju. Svojim djelovanjima povisuje cijene energije i gnojiva u svijetu, što posebno utječe na Afriku i najranjivije zemlje, ali sve više i na druge regije i zemlje.

Sukobi, klimatske promjene i dugotrajne posljedice pandemije bolesti COVID-19 na globalnoj razini razorno utječu na prehrambene sustave i ljude koji o njima ovise. Međutim, ničim izazvana agresija Rusije na Ukrajinu znatno je pogoršala te probleme i slabosti.

Uništavanjem ukrajinske energetske, vodne i prometne infrastrukture, spaljivanjem usjeva i krađom ukrajinskih žitarica, uništavanjem ukrajinske poljoprivredne opreme i skladišta goriva te miniranjem poljoprivrednih zemljišta Rusija je dugoročno narušila prehrambenu proizvodnju u Ukrajini i njezine izvozne kapacitete. Osim toga, Rusija i dalje primjenjuje izvozne poreze i izvozne kvote na gnojiva i žitarice kao što su pšenica, suražica, raž, ječam i kukuruz.

Iz sankcija EU-a izričito su isključene zalihe hrane i gnojivo: ne postoje sankcije protiv ruskog izvoza hrane na globalna tržišta. Svatko može kupovati, prevoziti i osiguravati hranu i gnojiva koji potječu iz Rusije te obavljati povezane poslove. Suprotno ruskim dezinformacijama, nijedna država članica EU-a ne blokira doniranje ruskog gnojiva potrebitim zemljama.

UN tvrdi da se u okviru crnomorske inicijative za žitarice većina hrane izvozi u treće zemlje. Samo 34 % te hrane izvozi se u EU, a 64 % pšenice izvozi se u zemlje u razvoju.

Europska unija, zajedno s međunarodnim partnerima, na globalnoj razini predvodi rješavanje problema nesigurnosti opskrbe hranom. Od uvođenja koridora solidarnosti i crnomorske inicijative za žitarice cijene hrane neprestano padaju i vraćaju se na razine prije rata.

Mit: Zapadne sankcije protiv Rusije nezakonite su i štete cijelom svijetu. Destabiliziraju svjetsko gospodarstvo i povećavaju troškove života običnih građana diljem svijeta. Sankcije ne utječu na rusko gospodarstvo, što je Rusija je i dokazala.

Proruske dezinformacije o sankcijama EU-a i Zapada proturječne su. Sankcije su navodno nezakonit i neprihvatljiv oblik prisile, ali također uopće ne utječu na Rusiju. Taj dezinformacijski diskurs ublažava posljedice sankcija po rusko stanovništvo i stvara lažnu sliku Zapada koji propada. Na međunarodnoj razini Kremlj želi unijeti neopravdani strah da mjere Zapada protiv Rusije negativno utječu na cijeli svijet.

Sve su sankcije EU-a u skladu s obvezama u okviru međunarodnog prava. Sankcijama se smanjuju resursi Rusije za financiranje rata i nabavu ključnih komponenata za njezin vojno-industrijski kompleks. Učinci sankcija vidljivi su u svim većim sektorima ruskog gospodarstva. U 2022. ruski proračunski deficit naglo je porastao čak 14 puta. Rusko se gospodarstvo 2022. smanjilo za 5 %. Sankcije su itekako djelotvorne.

Cilj je međunarodne odluke o ograničavanju cijena nafte ograničiti rast cijena potaknut izvanrednim tržišnim uvjetima. Time će se drastično smanjiti prihodi koje Rusija od početka invazije na Ukrajinu ostvaruje od nafte. Ograničenja cijena nafte pridonijet će i stabilizaciji globalnih cijena energije te ublažiti negativne posljedice na opskrbu trećih zemalja energijom.

Na sankcije EU-a primjenjuju se važna izuzeća: iz njih su izričito isključene prehrambeni proizvodi i gnojivo. Iako europski zračni prostor nije otvoren za ruske zrakoplove, države članice EU-a mogu u humanitarne svrhe ruskim zrakoplovima odobriti prelijetanje preko svojeg zračnog prostora.