Platforme su dužne uklanjati nezakonit sadržaj i spriječiti njegovo širenje, jer ono što je nezakonito izvan interneta, nezakonito je i online.
DSA ne definira što je nezakonit sadržaj, već postavlja zajednički sustav za njegovo otkrivanje, prijavljivanje i uklanjanje te obvezuje platforme na procjenu rizika. Što je točno nezakonito, određuju zakoni na razini EU-a ili pojedinih država članica.
Ovaj akt osigurava veću sigurnost i zaštitu korisnika, jasnija pravila za tvrtke i pravednije digitalno okruženje za sve.
Akt o digitalnim uslugama (DSA) primjenjuje se na sve internetske posrednike i platforme koje nude usluge na jedinstvenom europskom tržištu, neovisno o tome imaju li sjedište u EU-u ili izvan njega. To uključuje internetska tržišta, društvene mreže, platforme za dijeljenje sadržaja, trgovine aplikacijama te platforme za putovanja i smještaj. Posebna pravila vrijede za vrlo velike internetske platforme i tražilice (VLOP-ove i VLOSE-ove), poput društvenih mreža i platformi za trgovanje, koje koriste više od 10 % europskih korisnika (oko 45 milijuna ljudi), zbog većeg rizika od širenja nezakonitog sadržaja i društvene štetnosti. Ove platforme moraju najmanje jednom godišnje procijeniti rizike svojih usluga, uključujući širenje nezakonitog sadržaja, dezinformacija i zaštitu maloljetnika, te podnijeti izvješće o poduzetim mjerama. DSA potiče suradnju s neovisnim provjeravateljima činjenica kako bi se smanjili sistemski rizici, uz poštovanje slobode izražavanja. Sve digitalne usluge moraju poštovati nova pravila, dok su obveze za mala i mikropoduzeća prilagođene njihovim mogućnostima, uz prijelazno razdoblje od 12 mjeseci za prilagodbu.
Za nadzor i provedbu obveza iz Akta o digitalnim uslugama (DSA) odgovorni su Europska komisija i nacionalni koordinatori za digitalne usluge (DSC), U Hrvatskoj je Vlada Republike Hrvatske 15. veljače 2024. imenovala Hrvatsku regulatornu agenciju za mrežne djelatnosti (HAKOM) kao nacionalnog koordinatora za digitalne usluge.
Provedba pravila podijeljena je između Europske komisije, koja je prvenstveno nadležna za vrlo velike internetske platforme (VLOP-ove) i vrlo velike internetske tražilice (VLOSE-ove), dok su države članice odgovorne za ostale platforme i tražilice, ovisno o mjestu njihova poslovnog nastana.
Akt o digitalnim uslugama provodi se kroz niz istražnih i nadzornih mjera koje provode Europska komisija i nacionalna tijela u državama članicama. Provedba započinje analizom informacija prikupljenih praćenjem ili iz pouzdanih izvora, na temelju kojih Komisija može sumnjati na kršenje pravila. U tom slučaju može pokrenuti istragu koristeći različite alate, poput zahtjeva za informacije, obavljanja inspekcija poslovnih prostora ili razgovora s relevantnim osobama. Tijekom istrage Komisija prikuplja dokaze o usklađenosti i, ako pronađe nepravilnosti, pokreće postupak koji uključuje preliminarne nalaze i mogućnost očitovanja platforme prije donošenja konačne odluke.
Ako Komisija smatra da postoji hitan rizik za korisnike, može donijeti privremene mjere za njegovo ublažavanje. Te mjere mogu uključivati promjene u algoritmima preporuka, povećani nadzor određenih sadržaja ili naloge za uklanjanje ili ispravljanje potencijalnih povreda. Komisija ne donosi odluke ishitreno već daje platformama priliku da odgovore na nalaze i poduzmu korektivne mjere prije donošenja sankcija.
U slučaju neusklađenosti s Aktom o digitalnim uslugama, Komisija može izreći visoke novčane kazne koje mogu iznositi do 6 % godišnjeg globalnog prihoda platforme. Osim toga, ako platforma ne postupi prema odlukama Komisije, mogu se primijeniti dodatne periodične kazne do 5 % dnevnog prometa sve dok se ne uskladi s propisima. Kazne se mogu izreći i za davanje netočnih ili nepotpunih informacija tijekom istrage te za odbijanje inspekcija.
U težim slučajevima, kada se utvrdi da kršenje uzrokuje ozbiljnu štetu korisnicima, a uključuje prijetnje životu ili sigurnosti, Komisija može pokrenuti postupak za privremenu obustavu usluga dotične platforme. Odluka o obustavi donosi se u suradnji s nacionalnim tijelima i sudovima države u kojoj platforma posluje. Platforme imaju pravo žalbe na odluke Komisije pred sudovima EU-a, ali su dužne poduzeti potrebne mjere kako bi ispravile nepravilnosti u roku koji im je određen.