Predsjednica von der Leyen o pandemiji COVID-a 19

Poštovani predsjedniče,

poštovani zastupnici,

najprije želim zahvaliti svima koji su omogućili ovu izvanrednu sjednicu u ovim izvanrednim okolnostima. Teško je reći u kojem se trenutku i u kolikoj mjeri svijet promijenio od našeg zadnjeg sastanka. Virus se pojavio na drugom kraju svijeta i dok smo trepnuli postao je ubojita pandemija tragičnih posljedica, i kod nas u Europi.

Život nam se prekonoć promijenio. Ulice su opustjele. Vrata su pozatvarana. Iz svakodnevice smo bačeni u borbu za život. Istovremeno smo svjedoci krhkosti života. Već nekoliko tjedana svjedočimo tragediji nezamislivih razmjera u središtu Europe. Svim sam srcem uz sve žrtve i njihove bližnje. Moje su misli i najbolje želje s onima koji se i u ovom trenutku bore za naže živote i svima koji su kod kuće bolesni. Niste sami.

Virus pogađa snažno, ali građani Europe još su snažniji. Želim zahvaliti svim ženama i muškarcima koji biju ovu bitku. Mislim na medicinske sestre, liječnike i pomoćno osoblje, u Italiji i u cijeloj Europi, koji su bez imalo oklijevanja krenuli ususret opasnosti. Ti heroji iz dan za dan riskiraju sve da bi spasili naše roditelje, naše djedove i bake, prijatelje i kolege, susjede i nepoznate. Europa svima vama duguje zahvalnost. Vama koji se brinete da police budu pune i vama koji praznite kante za smeće. Vama koji pomažete na pogrebima i vama koji pomažete u nastavi. Vozačima kamiona i čistačima. Fizičkim radnicima i pekarima. Svima koji pomažete da život ide dalje. Europa svima vama duguje zahvalnost.

No, ova je bitka jedinstvena po tome što svatko od nas može nešto učiniti. Svatko od nas može pomoći da se odužimo. Držanjem razmaka možemo usporiti širenje virusa. Brojke nam nekoliko posljednjih dana govore da možemo preokrenuti trend, ali samo ako svi nešto poduzmemo. Da, teška je razdvojenost od obitelji, osobito ako brinemo za fizičko i mentalno zdravlje naših najdražih. Teško je onima koji se u svojem domu ne osjećaju sretni ni sigurni. Teško je svima koji su morali odgoditi planove i onima čiji je naporan rad odjedanput došao u pitanje. Zato sam uvjerena da moramo surađivati bliže nego ikada prije iako sjedimo razdvojeni kao nikada prije.

Moramo paziti jedni na druge, pomoći jedni drugima da ovo prebrodimo. Jer jedino se ljubav i suosjećanje šire brže od ovoga virusa. U krizi građani Europe pokazuju snagu ljubavi i suosjećanja. Malim znakovima ljubaznosti, suosjećanja i solidarnosti širimo nadu Europom. Od volontera do balkonskog pjevanja. Od slanja razglednica usamljenima do kupnje za starije. Hoteli nude krevete, restorani doniraju hranu. Proizvođači luksuznih parfema i votke proizvode gel za dezinfekciju, a proizvođači automobila i modne kuće proizvode zaštitne maske. To su primjeri koje Europska unija mora slijediti. Svojim malim postupcima ustvari pomažemo jedni drugima jako puno.

Mi kao europske institucije, kreatori politika i lideri moramo pokazati isto takvo povjerenje, isto takvo jedinstvo i isto takvo liderstvo. To nam je svima zajednička odgovornost. Nitko to od nas ne može sam i ni jedna država članica ne može sama odgovoriti na ovu krizu. Jer u ovoj krizi, ali i u našoj Uniji općenito, samo pomažući drugima možemo pomoći sebi samima.

No, priča od prije nekoliko tjedana tužna je za pričanje. Kada je Europa zaista trebala da budemo jedni drugima od pomoći, previše ih je na početku brinulo samo o sebi. Kada je Europa zaista trebala da budemo „svi za jednoga”, previše ih je na početku poručilo „važan sam samo ja”. I kada je Europa zaista trebala dokazati da ovo nije Unija samo za lijepa vremena, previše ih na početku nije htjelo podijeliti kišobran. No, nije trebalo dugo da neki osjete posljedice vlastitih nekoordiniranih postupaka. Zato smo u proteklih nekoliko tjedana poduzeli iznimne i izvanredne mjere da koordiniramo i omogućimo mjere koje su bile potrebne.

Otada sve ide nabolje i države članice su počele pomagati jedne drugima – da bi pomogle same sebi. Europa je sada uistinu djelatna. No građani Europe pomno prate što će uslijediti. A mi svi znamo što je na kocki. Ono što činimo sada važno je za današnjicu, ali i za budućnost.

Poštovani zastupnici,

pandemija koronavirusa prije svega je javnozdravstvena kriza. I ništa nas neće zaustaviti u spašavanju života. Imamo sreće što se možemo pouzdati u najbolje zdravstvene stručnjake na svijetu. Od Milana do Madrida i šire, oni čine čuda svaki dan. Ali, kao što smo vidjeli, i ovdje i drugdje, razmjeri pandemije iziskuju od njih nemoguće. Prijeko im je potrebna odgovarajuća oprema, u odgovarajućoj količini i to odmah. No umjesto toga, vidjeli smo kako je nužna oprema danima čekala na granicama.

Zato smo morali stvari uzeti u svoje ruke da uklonimo te blokade, koliko god to bilo moguće. Upravo zato stvaramo po prvi put europske zalihe medicinske opreme, kao što su respiratori, zaštitne maske i laboratorijske potrepštine. Komisija će 90 % zaliha financirati sredstvima programa RescEU. Zato smo poduzeli velike korake da zaštitimo dostupnost najvažnije opreme, kao što su zaštitne maske i zaštitna odjeća, i sada je za njihov izvoz potrebna dozvola. Zato smo s državama članicama pokrenuli nekoliko postupaka zajedničke nabave pribora za testiranje, respiratora i zaštitne opreme. Pridružilo se 25 država članica.

Od utorka znamo da će proizvođači proizvesti onoliko maski, rukavica, zaštitnih naočala i štitnika za lice koliko im je potrebno. Prve bi isporuke trebale započeti u sljedećim tjednima. Znajući da znanje spašava živote u pandemiji, osnovali smo europski tim znanstvenika, koji će predlagati koordinirane mjere koje ćemo slijediti. Osobno ću dvaput tjedno predsjedati tim dogovorima. Sve je to samo učvrstilo moje uvjerenje da moramo poduzeti sve što nas čini snažnijima da bismo ovo zajedno prebrodili i povratili stabilnost.

Naše jedinstveno tržište najjače je oružje koje imamo. Uspješan europski odgovor može biti koordiniran samo ako naše unutarnje tržište i naše granice funkcioniraju kako bi trebali. Kriza koja ne poznaje granice ne može se prebroditi podizanjem prepreka između nas. Nažalost, to je bio prvi refleks mnogih europskih zemalja. To jednostavno nema smisla. I po svemu je suprotno našem europskom duhu. Jer ni jedna država članica ne može sama zadovoljiti svoje potrebe za najvažnijim medicinskim potrepštinama i opremom. Niti jedna.

Zato je slobodno kretanje robe i usluga naša najveći, a iskreno i jedini, adut s kojim možemo osigurati da oprema ode tamo gdje je najpotrebnija. Besmisleno je što su neke zemlje jednostrano odlučile prestati izvoziti drugima na unutarnjem tržištu. Zato je Komisija intervenirala kada je nekoliko zemalja blokiralo izvoz zaštitne opreme u Italiju. Zato smo objavili smjernice o pograničnim mjerama, da zaštitimo zdravlje i osiguramo dostupnost robe i najvažnijih usluga. Zato tražimo prioritetne „zelene trake” za prijevoz osnovne robe.

One će omogućiti prelazak granice za najviše 15 minuta. Osigurat će da roba ode tamo gdje je potrebna i svi ćemo izbjeći nestašice. Teško mi pada što smo to morali učiniti, ali naš koordinirani pristup sada donosi plodove. Unutarnje tržište već bolje funkcionira. Sve nas je obradovala vijest da bolnice u Saskoj primaju pacijente iz Lombardije, a one iz francuske regije Grand Est sada liječe u Velikom Vojvodstvu Luksemburg. To sve dokazuje da samo pomažući drugima uistinu pomažemo samima sebi.

Poštovani zastupnici,

cijeli niz mjera koje smo poduzeli odražava nezapamćenu situaciju u kojoj smo se našli. No, kao što rekoh, građani Europe pomno prate što će uslijediti. Oni naravno očekuju da poduzmemo sve što možemo i spasimo što više životâ. Ali promišljaju i o ‚danu poslije’. O tome hoće li imati posao kojemu se mogu vratiti, što će se dogoditi s njihovim poduzećem ili poslodavcem, ušteđevinom ili hipotekom. Brinu za roditelje, susjede, lokalnu zajednicu. Svjesni su da su njihove vlade morale donijeti teške odluke o spašavanju životâ.

Ali će dobro upamtiti tko je bio na njihovoj strani, a tko nije. Upamtit će one koji su djelovali, i one koji nisu. Upamtit će i odluke koje ćemo danas donijeti i one koje nećemo. Jer uskoro će svanuti novi dan. Naš je posao da osiguramo da tog dana, i sljedećeg dana, Unija bude na raspolaganju onima koji je trebaju. Ono što poduzmemo sada zaista je važno.

Zato smo pokrenuli investicijsku inicijativu kao odgovor na krizu izazvanu koronavirusom kako bismo 37 milijardi eura pomoći usmjerili na ublažavanje posljedica krize, spasili živote, radna mjesta i poduzeća. Zato smo donijeli dosad najfleksibilnija privremena pravila o državnim potporama kako bismo državama članicama omogućili da poduzmu mjere za spas poduzetnika. Prve su potpore odobrene u rekordnom roku od nekoliko sati.

Zato smo po prvi put u našoj povijesti aktivirali opću klauzulu o odstupanju u okviru Pakta o stabilnosti i rastu. To znači da države članice mogu iskoristiti sve svoje kapacitete da pruže potporu onima koji rade i onima koji ne rade, malim i velikim poduzećima, potporu građanima u teškim vremenima, bez obzira na to tko su i odakle dolaze.

Dame i gospodo zastupnici,

to je Europa kakva će se jednog dana pamtiti. Europa koja je u punom pogonu kada se čini da je cijeli svijet stao. Europa u koju se građani i države članice mogu pouzdati onda kada im je to najpotrebnije. Europa koja empatiju i suosjećanje stavlja na prvo mjesto.

Europa koja je u teškim vremenima otporna i nesebična. To je Europa kakvu želim. To je upravo ta Europa o kojoj su njezini osnivači sanjali u ruševinama drugog svjetskog rata. Dok su gradili Uniju ljudi i naroda bili su duboko svjesni toga kuda vodi egocentričnost i nacionalističko razmišljanje. Htjeli su stvoriti savez u kojemu se iz uzajamnog povjerenja rađa zajednička snaga. Bila je to njihova velika misao iz koje je tijekom desetljeća izrasla jedinstvena zajednica u slobodi i miru – naša Europska unija.

Danas nevidljivi neprijatelj stavlja na kušnju temeljne vrijednosti naše Unije. Sada se opet moramo oslanjati jedni na druge. Opet si moramo uzajamno pomagati kako bismo prebrodili teška vremena. U ovom je trenutku naša najveća obveza i prioritet spašavanje ljudskih života i egzistencije Europljanki i Europljana. Ali doći će dan, koji nadam se nije tako daleko, kada ćemo moći gledati prema naprijed i zajednički stvoriti novi zamah.

Tada ćemo morati izvući pouke i odlučiti kakvu Europsku uniju želimo u budućnosti. Pritom se ne bi smjeli upuštati u pogrešnu i bespredmetnu raspravu o tome trebamo li više ili manje Europe. Umjesto toga iz ove krize trebamo naučiti kako da se bolje odupremo budućim krizama.

Jer sve nas veže zajednička želja za otpornom i snažnom europskom domovinom: sjever i jug, istok i zapad. Budimo toga svjesni! Odluke koje danas donosimo dugo će se pamtiti. One će odrediti temelje naše Europske unije za budućnost.

Nalazimo se na prekretnici: Hoće li nas virus uistinu podijeliti na siromašne i bogate? Na dobrostojeće i sirotinju? Ili ćemo ostati snažan blok, ozbiljan svjetski čimbenik? Možemo li iz ove situacije izaći čak snažniji i bolji? Mogu li se naše zajednice u krizi još više zbližiti, može li porasti ugled naših demokracija?

Pogledamo li brojna djela dobrote, prijateljstva i ljudskog dostojanstva diljem Europe, tada vidimo da imamo razloga s optimizmom gledati u budućnost. Europa ima sve što je potrebno i mi smo spremni učiniti sve što treba da bismo prevladali ovu krizu. Poštovani zastupnici, posljednjih dana mnogi su od vas citirali riječi Jeana Monneta o kovanju Europe u kriznim vremenima. One vrijede i danas.

Ali vrijedi spomenuti i citat još jednog osnivača koji prema mojem mišljenju jednako dobro opisuje sadašnji trenutak. To su riječi Konrada Adenauera koji je rekao: „Povijest je suma i svega onoga što se moglo izbjeći.” Dragi prijatelji, oči povijesti uprte su u nas. Učinimo zajednički ono što je ispravno – s jednim velikim srcem, a ne s 27 malih.

Živjela Europa! Lang lebe Europa! Long live Europe! Vive L’Europe!